Ukupna vrijednost javne nabave u 2016. godini bila je gotovo 45 milijardi kuna od čega je oko 45 % ugovoreno kroz sklapanje okvirnih sporazuma. Velik udio u tome imaju i okvirni sporazumi koje za svoje korisnike Središnji državni ured za središnju javnu nabavu sklapa kao središnje tijelo za nabavu.
Sukladno Zakonu o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i drugih središnjih tijela državne uprave (Narodne novine, broj 93/2016 i 104/2016) Središnji državni ured za središnju javnu nabavu provodi postupke nabave u dvadeset nabavnih kategorija za središnja tijela državne uprave, Vladu RH, urede i stručne službe Vlade RH, Hrvatski sabor i Ured Predsjednice RH, dok je za određene nabavne kategorije Vlada RH ovlastila Središnji ured za provedbu postupaka nabave i za prošireni krug korisnika (proračunske korisnike državnog proračuna).
Zakon o javnoj nabavi (NN 120/16, – ZJN 2016) uvodi novine u područje okvirnih sporazuma, a posebno u dijelu koji se odnosi na razlikovanje okvirnih sporazuma koji obvezuju na izvršenje te okvirnih sporazuma koji ne obvezuju na izvršenje.
Okvirni sporazum po svojoj prirodi nije ugovor, obzirom da sklapanjem okvirnog sporazuma ne nastaje konkretna obveza na isporuku određene robe, pružanje usluga odnosno izvođenje radova s jedne strane niti obveza plaćanja robe, radova ili usluga s druge strane. Pravno-teoretski okvirni sporazum predstavlja pravni okvir (određenu vrstu predugovora) za sklapanje ugovora o javnoj nabavi odnosno izdavanje narudžbenica. Tek sklapanjem pojedinačnih ugovora odnosno izdavanjem narudžbenice temeljem ranije sklopljenog okvirnog sporazuma nastaje obveza na isporuku s jedne strane te financijska obveza plaćanja te isporuke, s druge strane. Jedina obveza koja može proizlaziti iz okvirnog sporazuma (ovisno o tome radi li se o okvirnom sporazumu koji obvezuje na izvršenje ili o okvirnom sporazumu koji ne obvezuje na izvršenje) je obveza da se sklapaju pojedinačni ugovori na temelju tog sporazuma u onom trenu kada se pojavi potreba za predmetom nabave te u obimu u kojem se ta potreba pojavi.
ZJN 2016 razlikuje okvirne sporazume s više gospodarskih subjekata te okvirne sporazume s jednim gospodarskim subjektom. Okvirni sporazum s više gospodarskih subjekata nikada ne obvezuje strane okvirnog sporazuma na izvršenje odnosno na sklapanje pojedinačnih ugovora. Navedeno logično proizlazi iz okolnosti da kod okvirnog sporazuma s više gospodarskih subjekata nije moguće stvoriti obvezu na sklapanje pojedinačnih ugovora sa svim gospodarskim subjektima koji su stranke okvirnog sporazuma već je način sklapanja pojedinačnih ugovora (način odabira ugovaratelja između više gospodarskih subjekata s kojima je sklopljen okvirni sporazum) definiran u okvirnom sporazumu (npr. ponovna provedba nadmetanja – tzv. mini nadmetanja, kaskadna metoda sklapanja ugovora itd.).
Okvirni sporazum s jednim gospodarskih subjektom obvezuje na izvršenje okvirnog sporazuma samo ako je naručitelj tako odredio u dokumentaciji o nabavi. U slučaju da je tako određeno dokumentacijom o nabavi, okvirni sporazum obvezuje njegove strane na izvršenje odnosno na sklapanje pojedinačnih ugovora temeljem tog okvirnog sporazuma. Većina okvirnih sporazuma koje je Središnji ured sklapao prethodnih godina bili su okvirni sporazumi koji su obvezivali na izvršenje. Drugim riječima, ukoliko bi se kod pojedinog korisnika pojavila potreba za predmetom nabave, korisnik bi bio dužan sklopiti pojedinačni ugovor temeljem okvirnog sporazuma koji je sklopio Središnji državni ured za središnju javnu nabavu.
U pojedinim slučajevima korisnici su u dvojbi trebaju li sklopiti ugovor temeljem okvirnog sporazuma iako trenutno na tržištu možda mogu do predmeta nabave doći povoljnije. Ovdje je važno naglasiti da je provođenje postupka nabave preko središnjeg tijela za sve proračunske korisnike državnog proračuna usmjereno na postizanje ukupnih ušteda na razini državnog proračuna Republike Hrvatske. Obzirom na navedeno, u slučaju da se radi o okvirnom sporazumu koji obvezuje na sklapanje ugovora, korisnik kod kojeg se pojavi potreba za predmetom nabave obuhvaćenim okvirnim sporazumom dužan je sklopiti ugovor temeljem tog okvirnog sporazuma Središnjeg ureda. Iznimka postoji jedino u slučaju kada roba ili usluga za kojom postoji potreba od strane korisnika ne odgovaraju tehničkim specifikacijama predmeta nabave u konkretnom okvirnom sporazumu, odnosno ako je korisniku potrebna roba ili usluga tehničkih karakteristika različitih od robe ili usluge obuhvaćenih okvirnim sporazumom.
