PrintFriendlyPrintEmailFacebookTwitterLinkedIn

Stavak 280. stavak 4. ZJN2016 ističe kako se  pri izradi ponude ponuditelj se mora pridržavati zahtjeva i uvjeta iz dokumentacije o nabavi.

Sukladno stavku 1. članku 7. Pravilnika o dokumentaciji o nabavi te ponudi u postupcima javne nabave, propisano je kako, između ostalog, ponuda sadrži i ostalo što je traženo u dokumentaciji o nabavi.

Navedene odredbe se često preširoko ili netočno tumače na način da iste nepotrebno kompliciraju postupak javne nabave, posebice kada naručitelj u DoN-u navede kako je ponuditelj u ponudi dužan dostaviti i „sve ostalo traženo u dokumentaciji“. Navedeno traženje bi slijedom citiranih odredbi impliciralo da u slučaju da je sastavni dio DoN i prijedlog ugovora o javnoj nabavi, zainteresirani gospodarski subjekt u postupku je dužan dostaviti prijedlog ugovora, a koji će kasnije biti temelj za izradu ugovora, odnosno sklopljeni ugovor mora u svemu odgovarati priloženom prijedlogu.

Krajem 2016. godine stopa PDV-a za električnu energiju od 25% smanjena je na stopu od 13%.  Budući da je ugovor o opskrbi električnom energijom zaživio kao standardni ugovor, naručitelji ga redovno koriste kao prilog DoN, s jasno naznačenim uvjetima ugovora kao što su datum početka, trajanje te navod o iznosu PDV-a u članku koji se odnosi na cijenu. Navedena izmjena porezne stope rezultirala je enormnim brojem izmjena DoN i troškovnika za nabave koje su bile u tijeku, međutim redovno je u prijedlozima ugovora to zaboravljeno učiniti, što je dovelo do ponovnih izmjena, velike količine pitanja od strane (malicioznih) zainteresiranih gospodarskih subjekata što je u konačnici stvorilo veliko administrativno opterećenje, te odgađanje odluke o odabiru za, u prosjeku, mjesec dana od planiranog, a što je kod nekih naručitelja stvorilo i „rupu“ između starog i novog ugovora, koja se pokrivala raznim aneksima. Sve navedeno je suprotno ideji pojednostavljena i ubrzavanja postupaka javne nabave uvođenjem mehanizmima kao ESPD obrazac, online provjera ponuditelja i slično.

Kod kompliciranih predmeta nabave, primjerice složenih IKT rješenja naručitelji često koriste jednostavnu formu ugovora koja ne sadrži sve bitne uvjete koji takvi ugovori podrazumijevaju (navod o vlasništvu nad izvornim kodom, EULA itd.) čime riskiraju žalbu na dokumentaciju i nepotrebnu prolongaciju postupka. U većini slučajeva takvi ugovori ne sadrže bitne sastojke koje bi ugovor o takvoj vrsti posla morao imati niti prijedlog ugovora predmeta nabave koji je tek u začetku može sadržavati sve što je potrebno.

DKOM-ovo rješenje od 8. lipnja 2018 (http://pdf.dkom.hr/16947.pdf), navodi kako, iako je prijedlog ugovora bio sastavni dio DoN, ponuditelji nisu bili dužni isti dostaviti, budući naručitelj u DoN nije izričito zatražio da se prijedlog dostavi kao sastavni dio ponude.

Da bi se izbjeglo nepotrebno opterećivanje ponuditelja i naručitelja te suvišna administracija koju prijedlog ugovora stvara, a u duhu pojednostavljenja i ubrzavanja postupaka javne nabave, rješenje bi bilo da se u DoN-u, umjesto strogo formalnog teksta ugovora, navedu bitni sastojci ugovora (npr. navod da će se tražiti osobe za kontakt, jamstvo na radove, terminski plan i slično) koji će biti dostatna smjernica za izradu ugovora, budući da predajom ponude ponuditelj pristaje na sve uvjete iz DoN-a i čime naručitelj stječe dozu sigurnosti da će dobiti kvalitetan ugovor o javnoj nabavi.