Nije pametno platiti previše, ali još je gore platiti premalo. Kad se plati previše, izgubi se nešto novca i to je sve. Kad se plati premalo, ponekad se izgubi sve, jer kupljena stvar ne zadovoljava očekivanja.
Posljednjim izmjenama Zakona o javnoj nabavi hrvatski javnonabavljači obvezni su poštovati „ekonomski najpovoljniju ponudu” kao koncept i glavni kriterij pri odabiru. Svrha ovako određenog kriterija za odabir ponuda ogleda se u ponudi koja bi trebala dati najbolju vrijednost za uloženi novac, omogućiti usporedbu ponuda i po drugim kriterijima osim po cijeni te identificirati ponudu koja u najvećoj mjeri zadovoljava zahtjeve naručitelja, uključujući kriterije zaštite okoliša i društveni interes, kada je to važno.
U nastavku se daje prikaz najnovije odluke Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave (DKOM) kojom je kao predmet nabave određena usluga izrade Masterplana prometnog razvoja funkcionalne regije Srednja Dalmacija i strateške procjene utjecaja Masterplana/programa na okoliš.
Radi lakšeg razumijevanja prakse primjene ENP kriterija na primjeru ćemo pojasniti nedoumice naručitelja i ponuditelja te shvaćanje nadležnog tijela. Žalitelj je uz predmetnu odluku istakao niz žalbenih razloga, pri čemu promatrana nabava usluga određuje ENP kao kriterij za odabir s ponderima 20% cijena ponude, 80% kvaliteta. Relativni značaj kriterija određen je na sljedeći način:
- cijena 20% – 40 bodova,
- iskustvo dopunskih stručnjaka 50% – 100 bodova
- plan rada i metodologija 30% – 60 bodova
Vrednovanje se provodi pomoću skala vrijednosti, opisivanjem stupnja ispunjenja kriterija unaprijed utvrđenim opisnim ocjenama kojima se pridružuju brojevi ocjena. Brojčana skala vrijednosti je od 0 do 60. Da bi ocjenjivanje i bodovanje bilo lakše, objektivna skala ocjena dijeli se na određeni broj razreda te se ocjenjivalo ocjenama: ne zadovoljava, zadovoljavajuće, dobro, vrlo dobro.
Međutim, DKOM je utvrdio da podkriteriji (metodologija rada s osvrtom na projektni zadatak, vremenski plan izvršenja usluga, organizacijska shema, potrebni resursi, rukovođenje i izvještavanje i identifikacija i alokacija rizika s metodologijom otklanjanja rizika i osiguranjem da će usluga biti izvršena u traženoj kvaliteti i u roku) nemaju dovoljno dobru distinkciju bodovanja za ocjenu dobro i vrlo dobro. Određujući ocjenu dobro na način: „Predložena metodologija s osvrtom na projektni zadatak – osim svega navedenog pod zadovoljavajuće, prisutan je stanoviti stupanj detaljne razrade koji olakšava razumijevanje predloženog plana rada“; a ocjene vrlo dobar: „Predložena metodologija s osvrtom na projektni zadatak – osim svega navedenog pod dobro, ponuditelj daje jasnu i detaljnu metodologiju rada s visokim stupnjem razumijevanja projektnog zadatka“, naručitelj nije dao jasnu distinkciju bodovanja odnosno nije odredio jasne granice između pojedinih ocjena pa ne omogućuje ponuditeljima da ponude pripreme na prikladan način i ne jamči objektivnu evaluaciju ponuda te nadzor evaluacije radi sprječavanja zloupotrebe kriterija. Stajalište DKOM-a je da s obzirom da su predmetni podkriteriji osnova javnom naručitelju za odabir ENP isti moraju ne samo biti povezani s predmetom nabave, nego moraju biti jasno formulirani tako da ih svi ponuditelji jasno i jednako razumiju. Naručitelj mora odrediti kriterije za odabir ENP tako da omogući svim relativno informiranim i prosječno zainteresiranim ponuditeljima da ih tumače na isti način. Definicije podkriterija ne jamče objektivnost naručitelja prilikom vrednovanja tj. pružaju mu neograničenu slobodu izbora, jer nisu oblikovane na precizan i mjerljiv način koji ponuditeljima omogućuje pripremu ponude uzimajući u obzir način na koji će se ocjene dodjeljivati. Unatoč diskrecijskom pravu naručitelja kod biranja primjenjivih kriterija ipak to pravo nije neograničeno već odabrani kriteriji moraju biti povezani s predmetom nabave. Zahtjev da kriteriji moraju biti povezani sa predmetom nabave onemogućava naručitelja da odabire kriterije koji bi se odnosili na sekundarne politike poput ekološke ili socijalne politike ako su ti kriteriji odabrani samo radi općenitog promicanja takve politike i nisu izravno povezani sa predmetom nabave.
Tek nam predstoji vidjeti kako će kriterij ekonomski najpovoljnije ponude ostvariti svoju svrhu u praksi s obzirom na to da je u cijelosti u primjeni od 1. srpnja 2017. godine. Prezentirana odluka u tom smislu predstavlja zanimljiv praktični primjer u kojem DKOM usmjerava kako naručitelje tako i ponuditelje ka ispravnijem i točnijem tumačenju ovog kriterija.
