PrintFriendlyPrintEmailFacebookTwitterLinkedIn

Javna nabava inovativnih rješenja jedan je od alata koje javni naručitelji mogu primijeniti s ciljem nabave inovativnih rješenja i usluga s većom kvalitetom i mogućnostima uz odgovarajuću cijenu. Drugim riječima, inovativna nabava ima cilj, ali daje i mogućnosti naručiteljima modernizirati svoje poslovanje, odnosno usluge koje pružaju na način koji uključuje najbolju vrijednost za novac, a ujedno može služiti i kao generator prilika rasta malim i srednjim poduzećima.

Europska komisija (EK) već je ranije pokrenula javno savjetovanje vezano uz nacrt smjernica o inovativnoj javnoj nabavi[1], kao dio nastojanja da dodatno potakne korištenje kriterija inovativne nabave na području Europske unije, smatrajući da javna nabava inovacija treba biti jače zastupljena u smislu potpore malim i srednjim poduzetnicima, koji zauzvrat stvaraju i otvaraju nova radna mjesta i potiču društvenu odgovornost.

U tom smislu, javna nabava inovativnih rješenja zapravo djeluje dvostrano na način da javni naručitelji koriste svoju kupovnu moć da bi sudjelovali i poticali razvoj novih tehnologija, usluga i rješenja koji se na drugi način ne bi mogli razviti dovoljno kvalitetno i snažno da bi sami izašli na tržište.

S obzirom na prosječnu veličinu javnih naručitelja u Republici Hrvatskoj, intuitivno je pomisliti da je takvih primjera relativno malo. S obzirom na to, i EK preporučuje stvaranje zajednica javnih naručitelja (klastera), odnosno provedbe objedinjene nabave inovativnih rješenja na zajedničkom većem geografskom i populacijskom području na kojem je moguće jasno identificirati potrebe, mogućnosti i koristi za stanovnike navedenog područja koje obuhvaća zajednica javnih naručitelja.

U fazama koje prethode samom postupku nabave, navedeni veliki naručitelji ili zajednice naručitelja objavile bi podatke o potrebama koje žele zadovoljiti. Takva objava može uključivati npr. podatke o potrebama, funkcionalnostima, svrsi, načinu korištenja, zelenim tehnologijama, koristima za turiste i drugom. Također, poziv može uključivati i informaciju o ukupno raspoloživoj vrijednosti nabave te željenim rokovima do kojih bi rješenje trebalo biti funkcionalno. U ovoj fazi, naručitelji mogu dodatno istraživati tržište i doći do informacija o tome što su tržišne mogućnosti, ali i postoje li trenutno neka slična rješenja, koje su njihove prednosti i nedostaci, kao i testirati postojeća rješenja u vlastitim sustavima.

Tek treći korak predstavlja konkretni pristup postupku nabave, odnosno izradi tehničkih specifikacija, a nakon toga i drugih uvjeta, odnosno dokumentacije o nabavi. Pritom, odabrani postupak nabave nerijetko neće biti otvoreni ili ograničeni postupak, već npr. natjecateljski dijalog ili partnerstvo za inovacije.

Javna nabava inovativnih rješenja nije novost u Europskoj uniji. Naime, još 2009. godine EK je kroz program Unije FP7 financirala uspostavu mreža javnih naručitelja koji će pripremati postupke javne nabave inovativnih rješenja. Od 2013. godine, kroz program Obzor Europska komisija financira javne naručitelje iz različitih država članica Europske unije u pokretanju postupaka javne nabave inovativnih rješenja. Kao što je navedeno, cilj je dvostran: poticanje malog i srednjeg poduzetništva i poduzeća temeljenih na inovativnim rješenjima kao generatorima rasta i stvaranja novih radnih mjesta s jedne strane, ali i s druge strane poticanje i davanje prilika naručiteljima da ostvare boljitak za svoje lokalne zajednice te da brže i kvalitetnije moderniziraju javne usluge

[1] Dostupne na http://ec.europa.eu/docsroom/documents/25724