Javne nabave (engl. public procurement) posebnim su propisom utvrđeni obvezni načini i postupci nabave robe i usluga, ustupanja radova, kupnje, najma ili zakupa od strane državnih i drugih tijela koja su korisnici državnog proračuna, jedinica lokalne i regionalne samouprave te pravnih osoba pod kontrolom države ili jedinice ili regionalne samouprave (tzv. javnih poduzeća). Primarni zakonodavni okvir javne nabave čine načela nabave sadržana u Ugovoru o funkcioniranju EU, a koja su naručitelji u smislu propisa vezanih uz provedbu pravila javne nabave obvezni poštovati. To su načelo slobode kretanja robe, načelo slobode poslovnog nastana i načelo slobode pružanja usluga te, što se posebno odnosi na okvir javne nabave, načela koja iz toga proizlaze, kao što su načelo tržišnog natjecanja, načelo jednakog tretmana, načelo zabrane diskriminacije, načelo uzajamnog priznavanja, načelo razmjernosti i načelo transparentnosti.
S obzirom da ona predstavljaju osnovu za primjenu načela specifično vezanih uz javnu nabavu, potrebno je prvo navesti što podrazumijevaju opća načela navedena u Ugovoru o funkcioniranju Europske unije.
Što se tiče slobode kretanja robe, Glava II UFEU navodi kako EU sadrži carinsku uniju koja obuhvaća cjelokupnu trgovinu robom i među državama članicama uključuje zabranu uvoznih i izvoznih carina te svih davanja s istovrsnim učinkom, kao i donošenje zajedničke carinske tarife u njihovim odnosima s trećim zemljama. Također, zabranjena su količinska ograničenja uvoza i izvoza.
Vezano uz slobodu poslovnog nastana, sukladno Glavi IV UFEU, gdje poslovni nastan uključuje pravo pokretanja i obavljanja djelatnosti kao samozaposlene osobe te pravo osnivanja i upravljanja poduzećima, UFEU zabranjuje ograničivanje slobode poslovnog nastana državljana jedne države članice na državnom području druge države članice. Ta se zabrana odnosi i na ograničivanje osnivanja zastupništava, podružnica ili društava kćeri. Konačno, trgovačka društva osnovana sukladno pravu neke države članice, a čije se registrirano sjedište, središnja uprava ili glavno mjesto poslovanja nalazi unutar Unije, tretiraju se na isti način kao i fizičke osobe koje su državljani država članica.
Što se tiče slobode pružanja usluga, također sukladno Glavi IV, UFEU zabranjuje ograničenja slobode pružanja usluga unutar Unije u odnosu na državljane država članica s poslovnim nastanom u državi članici koja nije država osobe kojoj su usluge namijenjene. Ne dovodeći u pitanje odredbe poglavlja o pravu poslovnog nastana, osoba koja pruža neku uslugu može, u svrhu pružanja te usluge, privremeno obavljati svoju djelatnost u državi članici u kojoj se usluga pruža, i to prema istim uvjetima koje ta država propisuje za svoje državljane. Ukoliko postoje određena tržišna ograničenja slobode pružanja usluga, svaka država članica obvezna je primjenjivati ta ograničenja na sve osobe pružatelje usluge unutar EU, bez razlike s obzirom na njihovo državljanstvo ili boravište.
Ovaj primarni zakonodavni okvir dopunjuje se unutar zakonodavstva EU na više razina, sekundarno kroz Direktive o javnoj nabavi te dalje kroz praksu Suda Europske unije i Odluke Europske komisije, a na nacionalnoj razini Zakonom o javnoj nabavi i pripadajućim podzakonskim aktima. Načela istaknuta u članku 3. Zakona o javnoj nabavi istaknuta su već u preambuli Direktiva o javnoj nabavi. S obzirom na njihovu važnost, detaljnije o svakom od načela javne nabave u praktičnoj primjeni bit će riječi u narednim člancima.
