PrintFriendlyPrintEmailFacebookTwitterLinkedIn

3. Pregled najvažnijih instituta javne nabave koji su revidirani novim direktivama

  • Troškovi životnog vijeka

Pod troškovima životnog vijeka (Life Cycle Cost – LCC) podrazumijevamo troškove tijekom životnog vijeka proizvoda, usluge ili radova kao što su troškovi koje snosi sam naručitelj ili njegovi korisnici (troškovi nabave, održavanja, potrošnja energije, recikliranje i sl.) te troškovi pripisani okolišnim vanjskim učincima povezanim s proizvodom, uslugom ili radovima tijekom njihovog životnog vijeka, ako se može odrediti i provjeriti njihova novčana vrijednost. Takvi troškovi mogu uključivati troškove emisije stakleničnih plinova i emisije drugih zagađivača te ostale troškove zbog ublažavanja klimatskih promjena.[1] Pojam LCC podrazumijeva, dakle, alat odnosno tehniku procjene koja omogućuje komparativnu kvantifikaciju troškova cijelog objekta, sustava ili sklopa i materijala, tijekom cijelog njegovog životnog vijeka. Može se koristiti u pripremi nabave, za analizu/procjenu ukupnih mogućih troškova te kao alat za izračun ekonomski najpovoljnije ponude.

  • Izmjene ugovora nakon njegovog sklapanja

Za razliku od važećeg ZJN-a koji predviđa mogućnost izmjene samo ugovora, Direktiva predviđa mogućnost mijenjanja i ugovora i okvirnih sporazuma bez obveze provođenja novog postupka nabave i to u svim sljedećim slučajevima[2]:

  • ako su izmjene, bez obzira na njihovu novčanu vrijednost, predviđene u prvotnoj dokumentaciji o nabavi putem jasnih, preciznih i nedvosmislenih revizijskih klauzula, koje mogu uključivati klauzule o izmjeni cijene, ili opcija;
  • za dodatne radove, usluge ili robu koju isporučuje početni ugovaratelj, koja se pokazala potrebnom i koja nije uključena u prvotnu nabavu, ako promjena ugovaratelja:
  1. nije moguća zbog gospodarskih ili tehničkih razloga, kao što su zahtjevi za međuzamjenjivošću i interoperabilnošću s postojećom opremom, uslugama ili instalacijama koje se nabavljaju u okviru prvotne nabave; i
  2. prouzročila bi značajne poteškoće ili znatno udvostručavanje troškova za javnog naručitelja.

Međutim, bilo koje povećanje cijene ne smije biti veće od 50 % vrijednosti prvotnog ugovora. Ako je učinjeno nekoliko uzastopnih izmjena, to se ograničenje primjenjuje na vrijednost svake izmjene. Takve uzastopne izmjene ne smiju imati za cilj zaobilaženje  Direktive.

(c) ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

  1. do potrebe za izmjenom došlo je zbog okolnosti koje pažljivi javni naručitelj nije mogao predvidjeti;
  2. izmjenom se ne mijenja cjelokupna priroda ugovora;

iii. svako povećanje cijene nije veće od 50 % vrijednosti prvotnog ugovora ili okvirnog sporazuma. Ako je učinjeno nekoliko uzastopnih izmjena, to se ograničenje primjenjuje na vrijednost svake izmjene. Takve uzastopne izmjene ne smiju imati za cilj zaobilaženje Direktive.

(d) ako novi ugovaratelj zamjenjuje onoga kojemu je javni naručitelj prvotno dodijelio ugovor uslijed:

  1. nedvosmislene revizijske klauzule ili opcije u skladu s točkom (a);
  2. općeg ili djelomičnog nasljeđivanja prvotnog ugovaratelja, nakon restrukturiranja poduzeća, uključujući preuzimanje, spajanje, stjecanje ili insolventnost, od strane drugog gospodarskog subjekta koji ispunjava prvotno utvrđene kriterije za kvalitativni odabir, pod uvjetom da to ne znači druge značajne izmjene ugovora te da nema za cilj zaobilaženje primjene ove Direktive; ili

iii. u slučaju da sam javni naručitelj preuzme obveze glavnog ugovaratelja prema svojim podugovarateljima, ako je takva mogućnost predviđena u nacionalnom zakonodavstvu u skladu s člankom 71. Direktive[3];

(e) ako izmjene, bez obzira na njihovu vrijednost, nisu značajne u smislu stavka 4. članka 72. Direktive.[4]

Bez bilo kakve potrebe za provjerom jesu li ispunjeni uvjeti iz gore navedenih točaka od (a) do (d), ugovore je jednako moguće izmijeniti bez potrebe za novim postupkom nabave u skladu s Direktivom, ako je vrijednost izmjene manja od pragova iz članka 4. Direktive[5] i od 10 % prvotne vrijednosti ugovora za ugovore o uslugama i nabavi robe i 15 % prvotne vrijednosti ugovora za ugovore o radovima. Međutim, izmjena ne smije mijenjati cjelokupnu prirodu ugovora ili okvirnog sporazuma. Ako je učinjeno nekoliko uzastopnih izmjena, vrijednost se procjenjuje na temelju neto kumulativne vrijednosti uzastopnih izmjena.

  • Izmjene koje se smatraju bitnima

Izmjena ugovora ili okvirnog sporazuma tijekom njegova trajanja smatra se značajnom u smislu stavka 1. točke (e) članka 72. Direktive, ako njome ugovor ili okvirni sporazum postaju značajno različiti po svojoj prirodi od prvotno zaključenog. U svakom slučaju, ne dovodeći u pitanje stavke 1. i 2. članka 72., izmjena se smatra značajnom ako je ispunjen jedan ili više od sljedećih uvjeta:

(a) izmjenom se unose uvjeti koji bi, da su bili dio prvotnog postupka nabave, dopustili prihvaćanje drugih ponuditelja od onih koji su prvotno odabrani ili prihvaćanje ponude različite od ponude koja je izvorno prihvaćena ili privlačenje dodatnih sudionika u postupak nabave;

(b) izmjenom se mijenja gospodarska ravnoteža ugovora ili okvirnog sporazuma u korist ugovaratelja na način koji nije predviđen izvornim ugovorom ili okvirnim sporazumom;

(c) izmjenom se značajno povećava opseg ugovora ili okvirnog sporazuma;

(d) ako novi ugovaratelj zamijeni onoga kojemu je prvotno javni naručitelj dodijelio ugovor, osim u slučajevima navedenima u stavku 1. točki (d) članka 72. Direktive.

  • Raskid ugovora

Prema postojećem zakonodavnom uređenju javne nabave u RH ne postoje odredbe koje bi previđale mogućnost raskida ugovora o javnoj nabavi. Direktiva ide korak dalje te u članku 73. propisuje da su države članice dužne osigurati da javni naručitelji mogu, barem u određenim okolnostima i pod uvjetima koji su određeni primjenjivim nacionalnim pravom, raskinuti javni ugovor tijekom njegova trajanja. Tako Direktiva predviđa da bi raskid trebalo omogućiti ako je ugovor značajno izmijenjen, što bi zahtijevalo novi postupak nabave na temelju članka 72.; u vrijeme dodjele ugovora ugovaratelj je bio u jednoj od situacija iz članka 57. stavka 1. te je stoga trebao biti isključen iz postupka nabave; ugovor se nije trebao dodijeliti ugovaratelju u svjetlu ozbiljne povrede obveza prema Ugovorima i Direktivi, a koju je proglasio Sud Europske unije u postupku iz članka 258. UFEU-a[6].

  • Posebni režimi nabave
  • Društvene i druge posebne usluge

Direktivom su predviđene usluge koje bi trebale biti obuhvaćene „blažim režimom“ nabave. Tako se u uvodnom dijelu Direktive, kao usluge koje bi trebale biti obuhvaćene „blažim režimom“ koji je predviđen za socijalne i druge posebne usluge spominju usluge kola hitne pomoći za prijevoz pacijenata te ugovori za pružanje usluga kola hitne pomoći ako bi vrijednost usluga kola hitne pomoći za prijevoz pacijenata bila veća od vrijednosti ostalih usluga kola hitne pomoći; hotelijerske i ugostiteljske usluge, uz prag od 750 000 EUR; određene pravne usluge, uz prag od 750 000 EUR kao i brojne druge usluge, poput spasilačkih usluga, vatrogasnih usluga ili zatvorskih usluga; usluge poput državnih usluga ili pružanja usluga namijenjenih zajednici, uz prag od 750 000 EUR; određene zdravstvene, socijalne i povezane usluge, određene usluge obrazovanja i stručnog osposobljavanja, knjižnice, arhive, muzeje i ostale usluge vezane uz kulturu, usluge vezane uz sport i usluge za privatna kućanstva.

Direktiva u člancima 74. do 76. predviđa „blaži režim“ nabave. Između ostalog, Direktiva nalaže da ukoliko se primjenjuju „blaža pravila“ mora se osigurati transparentnost i jednakost u postupanju prema gospodarskim subjektima. Države članice imaju slobodu odrediti postupovna pravila koja će se primjenjivati ako ta pravila omogućuju javnim naručiteljima da uzmu u obzir posebnosti dotičnih usluga.

  • Rezervirani ugovori za određene usluge

Države članice mogu odrediti da javni naručitelji mogu za organizacije rezervirati pravo sudjelovanja u postupcima za dodjelu javnih ugovora isključivo za one zdravstvene, društvene i kulturne usluge iz članka 74. Direktive. Da bi se moglo koristiti naprijed navedeno pravo, organizacija mora ispunjavati određene uvjete. Njezin cilj mora biti ispunjavanje misije javnih usluga, povezane s pružanjem neke od gore navedenih usluga, da se dobit ponovno ulaže kako bi se ostvario cilj organizacije (ako se dobit raspodjeljuje ili preraspodjeljuje, to bi se trebalo temeljiti na načelu sudjelovanja), da se upravljačke ili vlasničke strukture organizacije koja izvršava ugovor temelje na vlasništvu zaposlenika ili načelima sudjelovanja ili zahtijevaju aktivno sudjelovanje zaposlenika, korisnika ili zainteresiranih strana te da dotični javni naručitelj nije dodijelio organizaciji ugovor za dotične usluge u skladu s člankom 77. Direktive tijekom protekle tri godine. Najdulje trajanje ugovora u predmetnom slučaju može biti tri godine s tim da poziv na nadmetanje mora upućivati na članak 77., odnosno primjenu ove mogućnosti.

  • Upravljanje i nadzor

Sukladno članku 83. Direktive, države članice dužne su osigurati nadzor nad primjenom pravila o javnoj nabavi. Do 18.04.2017., a nakon toga svake tri godine, države članice dostavljaju Komisiji izvješće o nadzoru koje obuhvaća, ovisno o slučaju, podatke o najučestalijim uzrocima pogrešne primjene ili pravne nesigurnosti, uključujući moguće strukturne ili opetovane probleme u primjeni pravila, o razini sudjelovanja malih i srednjih poduzeća (SME) u javnoj nabavi te o sprečavanju, utvrđivanju i odgovarajućem izvještavanju o slučajevima prijevare u javnoj nabavi, korupciji, sukobu interesa i drugim ozbiljnim nepravilnostima. Javni naručitelji dužni su, barem tijekom trajanja ugovora, čuvati preslike svih sklopljenih ugovora čija je vrijednost jednaka ili veća od:

(a) 1 000 000 EUR u slučaju ugovora o javnoj nabavi robe ili ugovora o javnim uslugama;

(b) 10 000 000 EUR u slučaju ugovora o javnim radovima.

Sukladno članku 85. Direktive, do 18. travnja 2017., a nakon toga svake tri godine, države članice prosljeđuju Komisiji statističko izvješće o nabavi koja bi bila obuhvaćena ovom Direktivom ako bi njena vrijednost premašila relevantni prag utvrđen u članku 4. Direktive, uz navođenje procjene ukupne zbirne vrijednosti takve nabave tijekom dotičnog razdoblja. Države članice stavljaju na raspolaganje Komisiji podatke o svojoj institucionalnoj organizaciji vezanoj uz primjenu, praćenje i provedbu ove Direktive, kao i o nacionalnim inicijativama usmjerenim na osiguravanje smjernica za provedbu ili pomoć u provedbi pravila Unije o javnoj nabavi ili na odgovaranje na izazove koji se pojavljuju u primjeni tih pravila.[7]

[1] V. čl. 68. Direktive.

[2] V. čl. 72. Direktive.

[3] V. čl. 71. Direktive.

[4] Javni naručitelji koji su izmijenili ugovor u slučajevima navedenima u točkama (b) i (c) objavljuju obavijest o tome u Službenom listu Europske unije.

[5] V. čl. 4. Direktive.

[6] Ugovor o funkcioniranju Europske unije.

[7] To se izvješće može uključiti u izvješće iz čl. 83. st. 3.  Direktive.