PrintFriendlyPrintEmailFacebookTwitterLinkedIn

U Općem pregledu održive javne nabave u 2017. godini[1] Program Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP) donosi pregled stanja i preporuke za unapređenje sustava održive javne nabave. Dostupni podaci ukazuju kako se godišnje vrijednosti javne nabave u državama članicama Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) kreću oko 12% vrijednosti BDP-a, dok u pojedinim zemljama u razvoju taj postotak doseže i 30% (u RH vrijednost se kreće na razini prosjeka). Ciljevi javne nabave prema tome kreću se u smjeru kupnje održivih dobara i usluga čime se želi postići korist za okoliš, ali i društvo u cjelini. Program za održivi razvoj do 2030. godine[2], koji su 2015. usvojile članice UN-a sadrži 17 ciljeva održivog razvoja, koji u obzir uzimaju tri dimenzije održivog razvoja, a to su ekonomski, društveni i okolišni. Navedeni ciljevi važni su jer izravno upućuju na nužnost poticanja održivih praksi javne nabave te ističu održivu nabavu kao ključnu stratešku komponentu u stvaranju održivih obrazaca u proizvodnji i potrošnji dobara.

Izvještaj je rađen na temelju istraživanja provedenog u 41 državi članici UN-a. Glavni zaključci navedeni su kako slijedi:

  • Održiva javna nabava prepoznata je kao ključni alat za poticanje inovacija i održivog razvoja, što se jednako odnosi na privatne i javne subjekte. Sve države koje su sudjelovale u istraživanju imaju odredbe ugrađene u pravni sustav kojim potiču održivu ili zelenu javnu nabavu. Pritom se područja u kojima se inicira korištenje održivih, odnosno zelenih kriterija širi na politike održive proizvodnje i potrošnje sve do općenitijih strategija održivog razvoja. Problem predstavlja što je korištenje kriterija održive, odnosno zelene javne nabave još uvijek većinom u nadležnosti pojedinaca, a ne sustava upravljanja, te stoga postoji prostor za značajan napredak. S pozitivne strane, uvelike se povećava broj i tip primjera dobre prakse.
  • Politike održive javne nabave uvelike se razlikuju u različitim državama, pri čemu samo dio zemalja koje su sudjelovale u istraživanju u pravnoj osnovi vezanoj uz javnu nabavu propisuje neke obveze korištenja kriterija održive ili zelene nabave. No, kao što je maloprije navedeno, postojanje pozitivnih zakonskih propisa u smislu kriterija održive, odnosno zelene nabave smatra se učinkovitijima jer u suprotnom uvođenje takvih kriterija ovisi o inicijativi pojedinaca i ne predstavlja sustavnu politiku.
  • Opseg politika održive javne nabave se povećava te dolazi o postavljanja novih i širih ciljeva. Naime, ideja „održivosti“ ne odnosi se samo na okolišne kriterije, već se implementiraju politike koje uključuju socio-ekonomske, pa i etičke kriterije. Ključan izazov pritom ostaje održivo ili smanjeno korištenje energije, učinkovitost resursa i ublažavanje klimatskih promjena, a unutar socio-ekonomskih kriterija ističu se ciljevi jednakosti, socijalne pravde, zapošljavanja i razvoja poslovanja.
  • Održiva nabava uglavnom se podržava kroz aktivnosti jačanja kapaciteta i integracjie u upravljanju, razvoju softvera i drugih alata. U budućnosti se svakako može očekivati veće korištenje standarda i vodiča. Od različitih mogućnosti korištenja kriterija održive nabave, najvećim se dijelom oni postavljaju unutar tehničkih specifikacija, ali i u fazama ocjene potreba naručitelja te ocjeni ponuda kroz kriterije ekonomski najpovoljnije ponude.
  • Praćenje učinkovitosti i dalje je upitno, ali se opseg praćenja povećava, pri čemu su naprednije države one u kojima su na snazi mjere politike održive javne nabave (koje često uključuju i sustav praćenja i evaluacije rezultata provedbe tih politika). U najvećem dijelu ciljevi su postavljani na način da je određena vrijednost trošenja na održive proizvode i usluge, dok su manjim dijelom ciljevi postavljani tako da mjere učinak na okoliš, ekonomiju ili društvo. Pritom je očito da je prvi set ciljeva jednostavnije postaviti (a možda i mjeriti), ali je potrebno imati na umu da opći cilj održive i zelene javne nabave nije proces, već konkretan učinak na energetsku učinkovitost, smanjenje ispuštanja štetnih plinova, održivo upravljanje otpadom, lokalni ekonomski razvoj, smanjenje siromaštva itd.
  • Ključne prepreke održivoj javnoj nabavi su percepcija o tome da su održivi proizvodi (pre)skupi te manjak stručnosti u održivoj javnoj nabavi. Iako se ne može sporiti kako je (velik) dio održivih proizvoda skuplji (kao npr. LED žarulje), važno je u izračun uključiti i vremenski aspekt, odnosno trošak koji nastaje nakon određenog vremenskog razdoblja korištenja. Prema tome, potrebno je dati veći naglasak na transparentnim izračunima i prezentaciji troškova životnog ciklusa proizvoda. Daljnja profesionalizacija i edukacija dionika u javnoj nabavi doprinijet će dodatno povećanju kvalitete primjene kriterija održive i zelene nabave u postupcima nabave.
  • Ključni alati i područja za povećanje postupaka održive javne nabave su uvođenje eko-oznaka, jako „top-down“ vođenje i podrška međunarodnih inicijativa, odnosno efektivna suradnja među dionicima. Eko-oznake, odnosno standardizacija proizvoda olakšavaju dionicima u sustavu javne nabave postavljanje transparentnih kriterija održive i zelene javne nabave. Kvalitetno vođenje osigurava donošenje i provedbu politika održive i zelene javne nabave, što, kako je ranije navedeno, pokazuje bolje rezultate, a sa sobom donosi i posvećenost u smislu izdavanja za veći broj educiranih profesionalaca u sustavu javne nabave. Međunarodne inicijative te veće uključivanje privatnog sektora doprinose širenju i razmjeni znanja, ideja i primjera korištenja kriterija održive i zelene nabave, poboljšavaju javnu percepciju korištenja istih te doprinose održivosti i kvaliteti sustava, te u konačnici, ostvarenju ciljeva ekološkog, ali i socio-ekonomskog napretka.

[1] United Nations Environment Programme (2017). Global review of sustainable public procurement: http://www.scpclearinghouse.org/sites/default/files/globalreview_web.pdf

[2] United Nations (2015). Transforming our World: The 2030 Agenda for Sustainable Development: http://sustainabledevelopment.un.org/content/documents/21252030%20Agenda%20for%20Sustainable%20Development%20web.pdf