Člankom 401. ZJN 2016 je propisano da pravo na žalbu ima svaki gospodarski subjekt koji ima ili je imao pravni interes za dobivanje određenog ugovora o javnoj nabavi, okvirnog sporazuma, dinamičkog sustava nabave ili projektnog natječaja i koji je pretrpio ili bi mogao pretrpjeti štetu od navodnoga kršenja subjektivnih prava. Da bi gospodarski subjekt imao pravo na žalbu moraju biti kumulativno ispunjeni uvjeti pravnog interesa i pretrpljene štete ili mogućnosti za nastankom štete zbog navodnog kršenja subjektivnih prava. Člankom 425. ZJN 2016 propisano da Državna komisija (dalje DKOM) u žalbenom postupku može, između ostalog, odbaciti žalbu zbog nenadležnosti, nedopuštenosti, neurednosti, nepravodobnosti, nedostatka pravnog interesa i zbog toga što je izjavljena od neovlaštene osobe. Prije upuštanja u meritorno odlučivanje u žalbenom postupku, DKOM utvrđuje postupovne pretpostavke za izjavljivanje žalbe koje moraju biti ispunjene na strani žalitelja. Postupovne pretpostavke za izjavljivanje žalbe DKOM-u su između ostalog i postojanje pravnog interesa.
U dosadašnjoj primjeni ZJN 2016 postoji bogata praksa DKOM-a vezana uz postojanje odnosno nepostojanje pravnog interesa za izjavljivanje žalbe. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-2911/2017 od 5. veljače 2019. godine odbijen je Zahtjev za ocjenu suglasnosti članka 434. stavka 3. i 4. i članka 435. ZJN 2016 s Ustavom Republike Hrvatske, koji je podnio Visoki upravni sud Republike Hrvatske (dalje: VUS). Navedenom Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, stekli su se uvjeti za rješavanje tužbi protiv Rješenja DKOM-a od strane VUS-a. Do sada je VUS donio nekoliko presuda vezanih uz tužbe tuženika u kojima je predmet tužbi bilo osporavanje rješenja DKOM-a vezano uz postojanje odnosno nepostojanje pravnog interesa. Navedenim presudama je VUS uglavnom potvrdio pravnu praksu DKOM-a, međutim ne u svim slučajevima. U nastavku navodimo izvode iz predmetne prakse VUS-a.
- Presudom Poslovni broj: UsII-137/19-7, od 22. ožujka 2019. godine, VUS je poništio Rješenje DKOM-a KLASA: UP/II-034-02/18-01/470, od 13. srpnja 2018. godine kojim je DKOM žalbu žalitelja uzeo u meritorno odlučivanje, te je poništio otvoreni postupak javne nabave zbog osobito bitnih povreda postupka javne nabave. U obrazloženju presude, VUS je naveo da u situaciji u kojoj žalitelj nije dostavio traženo jamstvo za ozbiljnost ponude prije isteka roka za dostavu ponuda, a niti do dana sastavljanja zapisnika o pregledu i ocjeni ponuda, a niti je naručitelj u konkretnom slučaju, sukladno odredbi članka 293. ZJN 2016, to smio tražiti od žalitelja, proizlazi da je ponuda navedenog ponuditelja nepravilna, odnosno proizlazi da žalitelj nije mogao biti odabran u predmetnom postupku javne nabave zbog navedenih nedostataka ponude, pa slijedom toga žalitelju provedenim postupkom nisu prekršena subjektivna prava. U situaciji u kojoj žalitelj, uz svoju ponudu nije dostavio potrebnu dokumentaciju koju je morao dostaviti, a koju niti naknadno nije mogao zatražiti naručitelj, očito je da njegova ponuda nije mogla biti odabrana, dakle, žalitelj nije imao pravni interes za podnošenje žalbe u predmetnom postupku javne nabave pa je u konkretnom slučaju DKOM žalbu žalitelja trebao odbaciti, na temelju članka 425. stavka 1. točke 2. ZJN 2016, zbog nedostatka pravnog interesa, a ne uzeti u meritorno odlučivanje.
- Presudama Poslovni broj: UsII-112/19-8, od 07. ožujka 2019. godine i UsII-120/19-9, od 07. ožujka 2019. godine, VUS je odbio tužbe tužitelja u kojima tužitelji osporavaju Rješenja o odbacivanju žalbe, u kojima je DKOM utvrdio da tužitelji nemaju pravni interes za izjavljivanje žalbe protiv odluke o odabiru, budući da su ponude tužitelja odbijene kao neprihvatljive jer njihova cijena prelazi planirana, odnosno osigurana novčana sredstva naručitelja za nabavu. U obrazloženju presude, VUS je naveo da cijene tužiteljevih ponuda prelaze planirana, odnosno osigurana novčana sredstva naručitelja za nabavu, te su ponude, prema mišljenju VUS-a pravilno ocijenjene neprihvatljivima u smislu članka 3. točke 13. ZJN 2016, te kao takve, nisu mogle rezultirati sklapanjem ugovora o javnoj nabavi u konkretnom slučaju. Stoga nema mjesta zaključku da je u konkretnim postupcima javne nabave tužitelj pretrpio ili mogao pretrpjeti štetu od navodnog kršenja njegovih subjektivnih prava, a što je jedna od kumulativno propisanih zakonskih pretpostavki za podnošenje žalbe protiv odluka donesenih u postupku javne nabave.
- Presudom Poslovni broj UsII-77/19 od 20. ožujka 2019. godine, VUS je odbio tužbu tužitelja u kojoj tužitelj osporava Rješenje o odbacivanju žalbe u kojem je DKOM utvrdio da tužitelj nema pravni interes za izjavljivanje žalbe protiv odluke o odabiru, budući da žalbu nije podnio ponuditelj već podugovaratelj ponuditelja u predmetnom postupku javne nabave. U obrazloženju presude, VUS je naveo da polazeći od mjerodavnog članka 401. stavka 1. ZJN 2016, kojim su propisane pretpostavke za žalbu u postupcima javne nabave, od kojih je jedna pretpostavka i to da je gospodarski subjekt koji podnosi žalbu pretrpio ili bi mogao pretrpjeti štetu od navodnog kršenja subjektivnih prava, a s obzirom da tužitelj nije bio ponuditelj u predmetnom postupku javne nabave, VUS je zaključio da je tuženik pravilno primijenio mjerodavni članak ZJN 2016 odbacivši tužiteljevu žalbu zbog nedostatka pravnog interesa.
