Sukladno članku 401. stavku 1.ZJN 2016, pravo na žalbu ima svaki gospodarski subjekt koji ima ili je imao pravni interes za dobivanje određenog ugovora o javnoj nabavi, okvirnog sporazuma, dinamičkog sustava nabave ili projektnog natječaja i koji je pretrpio ili bi mogao pretrpjeti štetu od navodnoga kršenja subjektivnih prava.

 

Nadalje, člankom 403. propisano je da je u žalbenom postupku svaka stranka dužna iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve te predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju. Žalitelj je obvezan dokazati postojanje postupovnih pretpostavki za izjavljivanje žalbe, kao i povrede postupka ili materijalnog prava koje su istaknute u žalbi. Naručitelj je obvezan dokazati postojanje činjenica i okolnosti na temelju kojih je donio odluke o pravima, poduzeo radnje ili propustio radnje te proveo postupke koji su predmet žalbenog postupka.

 

Dakle, pored pravnog interesa za dobivanje određenog ugovora o javnoj nabavi, okvirnog sporazuma, dinamičkog sustava nabave ili projektnog natječaja, žalitelj mora dokazati da  je pretrpio ili bi mogao pretrpjeti štetu od navodnoga kršenja subjektivnih prava, pa su uvjeti za žalitelja određeni kumulativno.

 

Neovisno o fazi postupka javne nabave u kojoj se izjavljuje žalba, žalitelj mora dokazati postojanje pravnog interesa za dobivanje određenog ugovora o javnoj nabavi, okvirnog sporazuma, dinamičkog sustava nabave ili projektnog natječaja, da  je pretrpio ili bi mogao pretrpjeti štetu od navodnoga kršenja subjektivnih prava. Navedeno, proizlazi iz odredbi ZJN 2016, članka 425. stavka 1. točke 2. koja propisuje da Državna komisija u žalbenom postupku može: odbaciti žalbu zbog nenadležnosti, nedopuštenosti, neurednosti, nepravodobnosti, nedostatka pravnog interesa i zbog toga što je izjavljena od neovlaštene osobe.

 

U tom smislu se i DKOM izjasnio tijekom  2017. godine u predmetu pod klasom UP/II-034-02/17-01/663:

„Vezano za navedenu tvrdnju naručitelja ovo tijelo je utvrdilo da je, s obzirom da je ponuda žalitelja ocijenjena kao valjana, za utvrđenje pravnog interesa za izjavljivanje žalbe dovoljno to što žalitelj osporava ponudu odabranog ponuditelja jer žalitelj nije niti imao na raspolaganju sve dokumente iz ponude drugo rangiranog i treće rangiranog ponuditelja, a čiju bi valjanost eventualno mogao osporavati u žalbenom postupku. Naime, sukladno članku 263. ZJN-a 2016. naručitelj u postupcima javne nabave velike vrijednosti (kao što je predmetni postupak), prije donošenja odluke o odabiru, pribavlja ažurirane popratne dokumente samo od ponuditelja koji je dostavio ekonomski najpovoljniju ponudu. Stoga za ocjenu postojanja pravnog interesa za izjavljivanje žalbe i ostvarenja pune pravne zaštite u konkretnom slučaju nije relevantna okolnost da li žalitelj osporava ponudu drugo rangiranog i treće rangiranog, ponuditelja, a s obzirom da žalitelj osporava i osporava i ponudu drugo rangiranog i treće rangiranog ponuditelja ovo tijelo je odlučilo o svim žalbenim navodima.“ (DKOM, 20. listopada 2017. UP/II-034-02/17-01/663).

 

Dakle, u nabavama velike vrijednosti, pravo na žalbu na odluku o odabiru ima ponuditelj koji je podnio valjanu ponudu te koji uz osporava valjanost ponude odabranog ponuditelja, no nije dužan osporavati sve ponude koje su ocijenjene valjanima, a rangirane su ispred žaliteljeve, jer žalitelj nema na raspolaganju sve dokumente iz ponuda ponuditelja rangiranih ispred žalitelja, a čiju bi valjanost eventualno mogao osporavati u žalbenom postupku.

 

Također, pravo na žalbu na odluku o odabiru ima i ponuditelj čija ponuda nije ocijenjena valjanom,  ako isti osporava ocjenu naručitelja o  nevaljanosti njegove ponude te koji uz to osporava valjanost ponude odabranog ponuditelja.