Sažetak
U radu je predstavljen kratki pregled odabrane stručne literature na temu odabira ekonomski najpovoljnije ponude objavljene na hrvatskom jeziku. Autor čitatelje ukratko upoznaje sa Smjernicama, Priručnikom i nekoliko odabranih stručnih radova na temu odabira ekonomski najpovoljnije ponude. Naglasak pregleda stavljen je na postavljanje modela za odabir ekonomski najpovoljnije ponude.
Ključne riječi: ekonomski najpovoljnija ponuda, modeli za odabir ponude
Literatura o ekonomski najpovoljnijoj ponudi
Od srpnja 2017. godine obveznici primjene Zakona o javnoj nabavi (dalje u tekstu: ZJN2016), osim u iznimnim situacijama, imaju obavezu u postupcima javne nabave primjenjivati i druge kriterije uz kriterij cijene ili troška. U tu svrhu Uprava za politiku javne nabave pri Ministarstvu gospodarstva, poduzetništva i obrta (dalje u tekstu: Uprava) objavila je u lipnju 2017. novu verziju Smjernica za primjenu kriterija za odabir ekonomski najpovoljnije ponude (dalje u tekstu: Smjernice) [7]. Također, s ciljem olakšanja primjene više kriterija za odabir ekonomski najpovoljnije ponude, a samim time podizanja kvalitete javne nabave, u sklopu EU projekta „Jačanje administrativnih kapaciteta u sustavu javne nabave RH sa naglaskom na kriterij ekonomski najpovoljnije ponude“ izrađen je Priručnik za korištenje kriterija ekonomski najpovoljnije ponude [4]. Na izradi priručnika radila je skupina autora iz dviju kuća: Projekt jednako razvoj d.o.o. iz Hrvatske i PTCServeces Oy iz Finske. Temom odabira ekonomski najpovoljnije ponude bavili su se i drugi domaći stručnjaci. Znanje se prenosilo putem organiziranih usavršavanja u području javne nabave, a dio znanja je ostao zabilježen i u obliku stručnih radova u časopisima kao što su Riznica, Revizija Računovodstvo i Financije (RRIF), Informator, TIM4PIN i u drugim priručnicima. Na kraju rada, u literaturi prikazana je lista radova. Navedena lista se ne može smatrati potpunom.
Smjernice za odabir ekonomski najpovoljnije ponude
Uprava je na Portalu javne nabave (www.javnanabava.hr) u lipnju 2017. objavila novu verziju smjernica. Smjernice br. 2. djelomično su izmijenjene i dopunjene smjernice iz travnja 2013. godine. U smjernicama se govori o načelima koja treba poštivati prilikom odabira ponude, naglašava se razlika između kvalitativnog odabira gospodarskog subjekta i kriterija za odabir ponude, pravilima određivanja kriterija odabira ponude i pojedinim kriterijima koji se koriste za odabir ponude. Smjernice također daju prikaz metodologije ocjene ekonomski najpovoljnije ponude i predstavljaju dva tipa modela- relativni i apsolutni. Za oba modela je prikazan primjer izračuna.
Priručnik za odabir ekonomski najpovoljnije ponude
U Priručniku autori temu odabira ekonomski najpovoljnije ponude smještaju u cjelokupni proces nabave i upozoravaju da bodovanje kvalitete dolazi nakon provjere ispunjavanja uvjeta sposobnosti i traženih tehničnih karakteristika. Traženi uvjeti sposobnosti i tehničke karakteristike također utječu na odabir ekonomski najpovoljnije ponude jer mogu proširiti ili smanjiti broj ponuda koje dolaze u proces rangiranja. Pažnju treba posvetiti sastavljanju prijedloga ugovora te kasnije praćenju realizacije ugovora. Predloženi modeli za rangiranje u pravilu su relativni, uz napomenu da se moguć i apsolutni pristup koji bi primjerice mogao penalizirati nedostatak kvalitete. U priručniku se prikazuju praktični primjeri nabave energenata, tehničkih usluga, izgradnje i opremanja dječijih vrtića, radova na izgradnji/održavanju cesta i autocesta, nabave informatičke opreme te nabave informacijske tehnologije.
Odabrani radovi na temu odabira ekonomski najpovoljnije ponude
Tema odabira ekonomski najpovoljnije ponude postaje sve popularnija u stručnoj literaturi. Među prvim radovima u ovom desetljeću su radovi (Hunjak, 2011) [3] i (Bezić, 2011) [1] . Autor u radu (Hunjak, 2011) opisuje pristup izgradnji modela za odabir ponude. Naglašava razumijevanje razlike između ekonomije, efikasnosti i efektivnosti kao bitnu za ostvarenje najbolje vrijednosti za novac. Prikazan je način strukturiranja modela i primjena za nabavu fotokopirnih uređaja. 2015. godine objavljena su tri rada (Jovičić, 2015), (Lerman i sur., 2015) i (Šperanda, 2015). Lerman i suradnice te Šperanda u radovima prikazuju praksu DKOM-a i presude Europskog suda pravde vezano uz odabir ponude te daju primjere bodovanja ponuda. U radu (Zovko, 2016)[12] autorica prikazuje mogućnost upotrebe više kriterija za vrednovanje kvalitete i iskustva pri nabavi usluga. Najviše radova objavljeno je 2017. godine. Autor u radovima (Munđar, 2017a) i (Munđar, 2017b) prikazuje nekoliko formula koje se mogu koristiti kod vrednovanja ponuda relativnim modelima, ali također upozorava da odabir formule može utjecati na konačno rangiranje ponuda. U radovima isto tako upozorava na dodatna neželjena svojstva koja posjeduju relativni modeli, kao što su primjerice: diskriminacija u cijeni, paradoks rangiranja i problem neograničeno visoke cijene. Autorice u radu (Šorić i Strajher, 2017) prikazuju mogućnost korištenja AHP metode i tabličnog kalkulatora za određivanje pondera kriterija. Autorica u radu (Franjković, 2017) donosi cjeloviti pogled na temu odabira ekonomski najpovoljnije ponude sa osvrtom na trošak životnog vijeka.
Zaključak
Ograničavanjem pondera cijene ili troška na 90%, naručitelji obveznici ZJN2016 našli su se pred izazovom obaveznog prepoznavanja dodatne kvalitete u predmetima nabave te modeliranjem njihovog vrednovanja. Osim poštivanja načela javne nabave, pri čemu se u prvom redu misli na načela transparentnosti, jednog tretmana, zabrane deskriminacije, naručitelji moraju poznavati i druge pravne i kvantitativne aspekte odabira ponude. Za naručitelja je bitno da razlikuje kriterije za odabir naručitelja od kriterija za odabir ponude. U nekim slučajevima, posebno kod nabave usluga, ta razlika nije uvijek očita. S druge strane, modeli koji su postavljeni moraju pokazati stabilno ponašanje, tj. konačno rangiranje temeljeno na kriterijima kvalitete i cijene mora odražavati realnu vrijednost ponuda za naručitelje.
Literatura
- Bezić, S., Plazibat, B. (2011), Primjena ekonomski najpovoljnije ponude u postupku javne nabave, Informator, br. 5973., str. 13.
- Franjković, I., (2017). Ekonomski najpovoljnija ponuda kao kriterij za odabir ponude u novom Zakonu o javnoj nabavi. Računovodstvo, revizija i financije, 5(2017), 6-15.
- Hunjak, T. (2011), Ekonomski najpovoljnija ponuda – u potrazi za dobrom praksom, Zakon o javnoj nabavi – Priručnik za naručitelje i ponuditelje, TEB poslovno savjetovanje, 23—31.
- Ines Gruica Devčić i sur. (2017) Priručnik za korištenje kriterija ekonomski najpovoljnije ponude, dostupno na http://www.javnanabava.hr/userdocsimages/ENP%20prirucnik_MGPO_final.pdf dana 26. rujna 2017.
- Jovičić, S. (2015), Kriterij ekonomski najpovoljnije ponude de la ferenda, Informator. br. 6393., str. 9-10.
- Lerman, B. i sur. (2015), Kriteriji za odabir ponude, TIM4PIN, 10(2015), 83-93.
- Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta (2017), SMJERNICE br. 2 KRITERIJI ZA ODABIR EKONOMSKI NAJPOVOLJNIJE PONUDE Verzija 1.0, dostupno na http://www.javnanabava.hr/userdocsimages/Smjernice_01-ENP.pdf dana 26. rujna 2017.
- Munđar, D. (2017a). Odabir ekonomski najpovoljnije ponude: prikaz nekoliko formula za relativni model. Informator, br. 6473., str. 13–14.
- Munđar, D. (2017b). Relativni modeli za odabir ekonomski najpovoljnije ponude. Riznica, 2(2017), 62–64.
- Šorić, K., Strajher, J. (2017). Primjer izračuna ekonomski najpovoljnije ponude u Excelu. Riznica 6(2017), 35-39.
- Šperanda, M. (2015), Ekonomski najpovoljnija ponuda u postupcima javne nabave, Računovodstvo, revizija i financije, 10(2015), 33-43.
- Zovko, K. (2016), Kvaliteta i iskustvo predloženog tima ponuditelja u postupcima javne nabave intelektualnih usluga, Riznica 8(2016), 25.-28.