PrintFriendlyPrintEmailFacebookTwitterLinkedIn

Odredbom članka 197. Zakona o javnoj nabavi (NN br. 120/16), u pojedinačnom postupku javne nabave najmanje jedan član stručnog povjerenstva za javnu nabavu mora posjedovati važeći certifikat u području javne nabave. Prema statistici Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta certificiranih je osoba u području javne nabave krajem 2017. godine u Republici Hrvatskoj bilo preko pet tisuća.

 

Vrijednost potpisanih ugovora o javnoj nabavi na godišnjoj razini kreće se razini od približno jedne trećine godišnjeg državnog proračuna Republike Hrvatske (40,45 milijardi kuna u 2017. godini, 44,8 milijardi kuna u 2016. godini, odnosno 40,6 milijardi kuna u 2015. godini). Što se tiče broja ugovora o javnoj nabavi, u 2017. godini u Republici Hrvatskoj potpisano je 11 408 ugovora o javnoj nabavi (dok je u 2016. godini taj broj bio 13 838. Navedenom broju potrebno je pridodati ugovore o javnoj nabavi potpisane temeljem postupaka bagatelne nabave (čija je vrijednost do 200.000,00 kuna za robu i usluge te 500.000,00 kuna za radove), a kojih je bilo najmanje 41 500 u 2017. godini (te najmanje 45 000 u 2016. godini. Prema tome, možemo zaključiti kako se broj ugovora o javnoj nabavi na koje se primjenjuje Zakon o javnoj nabavi, ali i na one koji proizlaze iz bagatelnih postupaka nabave, kreće oko 50 000 na godišnjoj razini.

 

Prema broju, naručitelja koji su objavljivali ugovore u 2017. godini bilo je 971 (840 javnih naručitelja i 131 sektorski naručitelj, dok ih je u 2016. bilo nešto više, i to 1062 (920 javnih naručitelja i 142 sektorska naručitelja).

 

Iako se broj osoba sa certifikatom u javnoj nabavi povećava, zasigurno godišnja vrijednost javne nabave koja se kreće na razinama od preko 40 milijardi kuna traži značajne stručne i upravljačke resurse. Stoga nije čudno da se uobičajeno smatra kako i najveći potencijalni problem u javnoj nabavi i upravljanju javnim sredstvima leži na kvalitetnom upravljanju i profesionalizaciji struke, odnosno profiliranju stručnjaka u javnoj nabavi koji će svojim znanjima i iskustvima doprinijeti kvaliteti i brzini provedbe postupaka javne nabave, a time i racionalnom i kvalitetnom trošenju javnih sredstava i zadovoljenje društvenih potreba na način koji optimizira cijenu i kvalitetu. Tome treba pridodati kako je u 2017. godini na snagu stupio i novi Zakon o javnoj nabavi koji je donio značajne promjene ne samo u smislu implementacije nove direktive o javnoj nabavi, već i u smislu propisivanja obveze korištenja nefinancijskih kriterija prilikom određivanja kriterija odabira ponude. To konkretno znači kako primjenom novog Zakona o javnoj nabavi nastaje obaveza korištenja kriterija kvalitete u svim postupcima javne nabave[1], čime se i značajno povećava uloga profesionalaca u sustavu javne nabave, a na kojima je vrlo često i određivanje navedenih kriterija, kao i odgovornost za njihovu zakonitost i sukladnost s načelima javne nabave.

 

Dodatno, potrebno je spomenuti kako je vrijednost javne nabave u ugovorima financiranim iz EU fondova na godišnjoj razini (u 2015., 2016. i 2017. godini) u prosjeku preko 3 milijarde kuna, a njihov broj oko 500 ugovora godišnje. Ovaj je podatak važan stoga što je način financiranja, odnosno kompletna pravna podloga za korištenje EU sredstava drugačija i složenija nego kad se radi o ugovorima koji nisu financirani iz EU fondova, kao i njihova provedba, te razine kontrole. U tom je smislu ponovno važno istaknuti ulogu profesionalaca u sustavu koji nose odgovornost za provedbe postupaka javne nabave, ali i ispravnost trošenja u odnosu na ugovore o dodjeli EU sredstava, kako u postupcima javne nabave, tako i u provedbi, odnosno izvršenju ugovora o javnoj nabavi.

 

Iz svih navedenih razloga, brojni javni i sektorski naručitelji nemaju zaposlenike u javnoj nabavi ili nemaju adekvatan broj zaposlenika i profesionalaca s adekvatnim znanjima. Pogotovo ukoliko se radi o provedbi projekata financiranih iz EU fondova, vrlo često se upravo iz navedenih razloga traže i uzimaju i dodatni vanjski stručnjaci kako bi se osiguralo da se odobrena sredstva zaista i iskoriste.

[1] Uz iznimke propisane u članku 284. stavku 5. Zakona o javnoj nabavi