U 2017. godini Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU donijelo je nova Pravila o financijskim korekcijama (dalje u tekstu: Pravila[1]) primjenjiva na postupke javne nabave koje provode korisnici sredstava Europske unije (dalje u tekstu: EU) u Republici Hrvatskoj, ali i, kao novitet, nepravilnosti zbog kojih se određuje financijska korekcija, a koje nisu nastale u okviru postupaka javne nabave. Vezano uz javnu nabavu, Pravila definiraju vrijednost financijskih korekcija primjenjivih na utvrđene nepravilnosti u javnoj nabavi tijekom cijelog ciklusa nabave – od pripreme dokumentacije o nabavi preko pregleda i ocjene ponuda. Ono što je pritom za javnonabavljače iznimno važno primijetiti jest da Pravila također definiraju sankcije za nepravilnosti nastale u izvršenju ugovora o javnoj nabavi, odnosno vezano uz potencijalne izmjene ugovora ili nove ugovore nastale kao posljedica postojećih. Pravila definiraju sankcije i razloge za sankcije za obveznike Zakona o javnoj nabavi (dalje u tekstu: ZJN 2016) te za neobveznike ZJN 2016 korisnike EU fondova.
Pravila su sastavni dio svakog ugovora o dodjeli bespovratnih EU sredstava, a koji se financiraju iz OPKiK[2]. Sankcije, odnosno korekcije, primjenjuju se na način da iznos (odnosno proporcija ugovora) koji je proglašen neprihvatljivim ne bude isplaćen korisniku bespovratnih sredstava ili, u slučaju da je do isplate već došlo, a da je nepravilnost utvrđena retroaktivno, na način da se iznos, odnosno proporcija ugovora koja je proglašena neprihvatljivom, traži kao povrat sredstava.
Temelj za utvrđivanje nepravilnosti predstavlja postupanje koje je suprotno načelima ugrađenim u osnivačke ugovore Europske unije, odnosno Ugovor o funkcioniranju Europske unije (a koja su ugrađena i u ZJN 2016), što su sloboda kretanja robe, sloboda poslovnog nastana i sloboda pružanja usluga te načela koja iz toga proizlaze, kao što su načelo tržišnog natjecanja, načelo jednakog tretmana, načelo zabrane diskriminacije, načelo uzajamnog priznavanja, načelo razmjernosti i načelo transparentnosti.
U smislu Pravila, a temeljeno na Uredbi EU 1303/2013[3], Nepravilnost predstavlja kršenje prava Europske unije ili nacionalnog prava u vezi s njegovom primjenom koje proizlazi iz djelovanja ili propusta gospodarskog subjekta uključenog u provedbu europskih strukturnih i investicijskih fondova (ESI fondovi) koje šteti, ili bi moglo naštetiti proračunu EU, tako da optereti njen proračun neopravdanim izdatkom. Odluku o nepravilnosti donose Upravljačko tijelo ili Posredničko tijelo razine 2, a navedena odluka može se donijeti i retroaktivno, i to do pet godina nakon završnog plaćanja korisniku bespovratnih sredstava.
Pravila razlikuju dvije vrste financijskih korekcija:
- Jednostavnu financijsku korekciju koja je jednaka visini nastale financijske posljedice za ugovor o javnoj nabavi (ili ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava) kada je tu posljedicu moguće količinski točno odrediti.
- Paušalnu financijsku korekciju koja označava stopu korekcije koja se primjenjuje kada nije moguće količinski točno odrediti financijske posljedice za ugovor o javnoj nabavi (ili ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava).
Primarna je intencija Pravila određivanje jednostavne financijske korekcije, a tek ukoliko isto nije moguće, određivanje paušalne financijske korekcije (isto će se dogoditi u slučaju da određivanje jednostavne financijske korekcije uzrokuje nerazmjerne poteškoće ili troškove). Tek u slučaju određivanja paušalne korekcije nadležno tijelo primjenjuje primjere i slučajeve navedene u Pravilima, za obveznike ZJN, kao i za ne-obveznike ZJN.
Primjeri i slučajevi navedeni u pravilima dani su prema fazama postupka (faza objave, faza pregleda i ocjene ponuda i faza izvršenja ugovora) te navode opis nepravilnosti, primjere i prijedlog stope financijske korekcije te time, ali je nužno napomenuti kako se u slučaju nepravilnosti koje nisu direktno u potpunosti opisane može primijeniti nepravilnosti koja je najsličnija. Nadležno tijelo, dodatno, ima mogućnost, temeljem svoje procjene i za svaku situaciju zasebno, primijeniti i nižu stopu nepravilnosti od popisane (tamo gdje je to naznačeno), a istaknuto je kako se odluke nadležnog tijela temelje na načelu razmjernosti. Ukoliko, pak, u jednom postupku postoji više različitih nepravilnosti, njihova stopa nije kumulativna (već se, u pravilu, sankcija određuje prema najvišoj stopi). Prilikom određivanja visine nepravilnosti, osim što postupa sukladno načelu razmjernosti, nadležno tijelo u obzir uzima i kršenje, odnosno poštivanje drugih načela nabave, prekogranični interes ugovora o javnoj nabavi, posljedice koje korekcija može imati na ugovor o bespovratnim sredstvima u cjelini, posljedice nepravilnosti u smislu sklapanja ugovora s ponuditeljima s kojima on ne bi bio sklopljen da do nepravilnosti nije došlo (odnosno, razina utjecaja na sam postupak javne nabave), ponavljanje nepravilnosti istog korisnika te ostale okolnosti.
Osnovica za određivanje nepravilnosti je procijenjena vrijednost nabave iz ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava (ukoliko ugovor o javnoj nabavi još nije sklopljen) ili vrijednost ugovora o javnoj nabavi (u slučaju da je sklopljen).
[1] Dostupna na: http://www.strukturnifondovi.hr/vazni-dokumenti
[2] Operativni program „Konkurentnost i kohezija“ u financijskom razdoblju 2014.-2020.
[3] Uredbe (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006.
